NEBO SE OTVARA
Kažu da se nebo otvara ponekad,
bez obzira jesmo li živi ili nismo
i tada trebamo otvoriti oči,
raširiti ruke, pustiti da kapi čovječnosti
bubnjaju po oknima naše duše
i izaći van, zaplesati,
ispod neba sivog
koji dugu krije,
i ispire naše olovne oklope
naše na brzinu prebojane slike
neuspjelih pokušaja radosti..
Nebo se otvara, često,
i samo djeca znaju pronaći ta mjesta
gdje će svoju pjesmu otpjevati
kapima i blatu,
kada se sretni i prljavi
ne osvrću na prezrive poglede
onih čistih,
onih bolesnih od čistoće,
koji su zaboravili
gdje počinje dan
i kad završava noć..
Nebo se otvara
praveći portale za susrete
sa našim izgubljenim sjenama
koje lutaju
odbačene jer smo previše gordi
previše dobri,
previše bijeli
previše zlatni
da bi zagrlili svoje crno čedo
bez straha..
Zaboravljamo
u početku bijaše tama nad bezdanom
ona blagotvorna,
meka tama
kao maternica topla
puna budućih iskri
koje su se rodile sve u jednom trenutku
za budući svijet bez suza i zidova...
Nebo se stalno otvara
i mi samo trebamo stati i prestati
biti nekom stvorena slika
biti svoji, bez vlastitoga lika..
Nebo se otvara
i ja se igram
ispod sivog
ispod crnog
praveći neke smiješne piruete
na granici ushita
i razigrane čudne sjete...
posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (5) * ispiši * #
