probudit ću se jednom, u Tvojim rukama...
Probudit ću se jednom,
u Tvojim rukama,
znam...
Bit će to kao san,
kojeg ću tek početi sanjati,
a zapravo stvarnost,
koju još nismo
počeli živjeti.
Probudit ću se,
opijena mekoćom,
nježnošću,
toplinom tvoje pojavnosti
zaćuđena sveprisutnošću Tvojom kroz sve,
a očima svojim
neću te vidjeti,
jer ih i neću imati.
Gledat ću te dušom,
bit ću pulsar,
kroz kojeg će kucati
svi postojeći životi,
od početka stvaranja
bit ću kristal,
kroz kojeg će se nazirati
sve smrti i rađanja,
od cvijeta do posljednje stranice,
koja se čovjekom naziva.
I onda ću zastati,
jer bit će to tek dio početka,
koji nema kraja
u nekom konačištu neba
izvan pakla i raja..
Probudit ću se jednom
u beskonačju svega
što se Tvojim imenom zove
i živi odvojeno od tebe,
da bih se sastala
sa svim razdvojenostima
i zaljubila se ponovo u sebe,
jer tamo me čekaš
tamo za mnom čezneš
tamo mi mjesto ,
na klupi pored tebe čuvaš
i riječi, koje čekaš da mi kažeš,
bez ijednog pokreta usnama,
jer ih nećemo imati,
samo srcima
ćemo pričati
priče neispričane
nevještim životom proživljenim
naizgled
nedovršene...
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=115247
komentiraj (3) * ispiši * #
