na oltaru proljetnom

20.03.2015.


Image and video hosting by TinyPic

Dotičem tajnoviti baršun latica ruže
i nježnost otvaranja srca
prema svjetlu upijam..

Zov mekog svitanja
pupoljci koji se odmataju
kao prsti zanesenog djeteta
svilenu mašnicu na maloj
umotanoj glazbenoj kutijici..

Glazba se čuje
kroz proljetni šumor
nevidljivih pokreta,
kroz koru majke Zemlje
kapima dozvano sjeme
sada otvara raskoš
svoje postojanosti..

Ja sam sve
i onaj komad neba,
kojem se priroda podaje
i ona kapljica kiše,
kojoj se žedno tlo predaje.

I sunce,
koje se prostire po dolinama,
čas blagi
čas ludi vjetar,
koji šeta planinama..

Moje ime,
svaki treperavi listić poznaje
moju dušu
i moje srce,
koje u svemu
iza mene
zauvijek ostaje..

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=115148

komentiraj (4) * ispiši * #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.