PANOVA ELEGIJA
Još uvijek moje srce
divlje kuca
i kapci orošeni znojem stvaranja
ne osjećaju umor..
O, prapočetku moga pojavka,
kad je moj duh
lebdio nad vodama
i tamno sunce
čekalo moju ljubav
moju Gaiu
da je oplodim
sjemenom vječnosti
da je grlim u ekstazi
dok se duše spremaju
užarenim tlom koračati
živjeti mojom iskrom
kao kamen
pa travka
do lika čovjeka
koji će se Bogom prozvati..
O, kako sam nježno sfere odmatao
Ja sam Pan
Ja sam onaj koji Jesam
kliktaj u dubokoj šumi
grcaj u plavetnim dubinama
zamah krila leptira,
ali i ruka koja kida ta krila,
noga, koja gazi skarabeja
zaboravivši svetost jednoga sa svima..
zaboravivši svetost jednoga sa svima
Ja sam stvarao
u magnovenju čistom
dok me svemir darivao
svojom besmrtnošću..
Moja djeca svoju Majku preziru
kidaju joj srce
ne vidjevši krv
koja kola sve sporije njenim venama..
Io Pan, Ja sam koji jesam,
spiralni rogovi
tajnu iskona otkrivaju
dok mi ih neuki
pokušavaju podrezati
prilagoditi me svojoj slici
od mene lutku za gledanje stvoriti
na oltare me uljuđenog postaviti..
Dao sam volju
dao sam ljubav
sada ne postoji niti jedno
kako bi trebalo postojati..
Volja je zarobljena
ljubav obeščašćena
svijet preživljava svoj sumrak
u posječenim šumama
i mrtvim vodama
gdje sunce ne može pronaći svoj put..
ja sam Pan
moja ljubav Gaia
grli me još uvijek
zanosno
nježno..
Nekoć se Pangeia naša sfera zvaše
i osta to ime
u akaši spremljeno...
Ja sam koji Jesam
i nikad nisam rekao
da nemate drugih bogova osim mene
jer sam znao
da ćete svi bogovi postati
jer ste od boga rođeni
vaš put
je mojim koracima utrt
i jednom ćemo se sastati
kada sve nametnute slike
iskinemo iz okvira
i bez straha
postanemo i ostanemo konačno
to što jesmo
djeca i ljudi
u isto vrijeme
pobjednici sebe
i svijeta koji svjetlo
odvaja od tame,
jer, sve je Jedno
i uvijek će jedno ostati..
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=114954
komentiraj (3) * ispiši * #
