NEĆU, BAŠ NEĆU PISATI O PREKINUTOM OSMIJEHU!
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
slika: digital artist
Neću, baš neću pisati o prekinutom osmijehu
i slobodi koja se negdje opet kapljom krvi
želi dokazati
hoću da pišem
o nekim tihim večerima
gdje na ulicama svirači bez straha ostaju
i pjesmom dočekuju jutro.
Hoću pisati o stručku đurđica
koje će zamirisati
u proljetni dan
nakon ove zime
koja srca i duše
želi okovati u strah
od života.
Hoću pisati o malenom mišiću
koji je zagrizao svoju jagodicu
pred okom onoga
koji prezire mišolovke
i stremi ka nekom čudnom
za druge suživotu.
Hoću da pišem o ljubavi
do sijedih vlasi
rukom pod ruku
dočekano blagoslovljeno sutra
u stotoj
dvjestotoj,
ma dajte,
do vječnosti i natrag.
Hoću da podignem zastavu
na krovu moga srca,
iako je svi trenutno
drže na pola koplja.
Hoću da moje ognjište uvijek čeka
putnike namjernike
dobre volje
umorne od transparenata
koje nitko više ne gleda.
Neka se ogriju kod mene
uz čašu radosti
koja je tako potrebna
u ovim vremenima
kada nam žele oduzeti sve
što smislom zovemo...
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (4) * ispiši * #
