Draga moja, koja jesi, znam gdje si...
Draga moja, koja jesi,
znam gdje si...
skrivena iza vreve glasova
koji te ne mogu opisati
niti ispisati stih
za onaj tvoj paperjasti let
koji smiruje bjesomučne krilolomce
i one, koji te gledaju kroz stakla bez boje,
ej, draga moja, koja jesi,
znam gdje si..
Ja sam šaptačica vremena
plesačica na izlizanoj kutiji uspomena
a u tvom dlanu je ključ
kojim glazbu za moju dušu pokrećeš..
Mogla bih otići
jer drugi me vide spojenu sa pločom
zaustavljenu, naizgled, zauvijek nepokretnu,
a ja se vrtim i vrtim
čim moja duša začuje eho tvoje duše...
Vidim tragove tvojih mekih koraka
kroz staze snježne,
tražiš ognjište
i topli kutak
tek da odmoriš srce
od leda i mećave svijeta bez nježnosti..
Ja sam krilata vučica,
mogla bih poletjeti
rastati se od svijeta,
ali prije nego ugledah svijet
zbog tebe nekako,
odlučih ostati..
U svoj svojoj ništavnosti postojanja
tvoje ono, nešto
uvijek stvori u mojim dlanovima
potrebu da dajem
i da za druge trajem,
bilo da darujem zvijezde
ili ptice
uvijek je negdje
utkano tvoje drago lice..
Draga moja, koja jesi
znam gdje si,
negdje u čaroliji moga neba
u vječnosti satkana,
a opet
uvijek slobodna
da se od mojih oblaka otkineš
i svoj svemir
za druge sastaviš..
komentiraj (3) * ispiši * #
