I KAD PJESMA UTIHNE...

24.07.2016.



Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”

- Rumi



slika: digital artist

I kad pjesma utihne,
koraci se težinom zime zaustave,
ja ću pjevati iz dubine duše
malenom iskrom svoje nade
vođena čežnjom,
da pokrenem zaustavljenu vječnost
i zaplešem ples radosti sa svima
koji će pjevati sa mnom..

I kad se čini da ne postoje više glasovi
i privid kraja pokaže svoje ozbiljno lice,
ja ću opet pjevati
onako čarobno, smijehom
koji mi neki maleni putnik anđeoski
ostavi na prozoru zaleđenom,
tek da se sjetim,
da se ne predajem
kada se sve preda oko mene
okovima tuge
ili besmislu nedorečenosti..

I kad se svi konjići djetinjstva
zaustave na vrtuljku
izgubivši ritam,
a barke na snijegu
začuđene prestanu svoj njihaj,
ja ću opet pronaći put,
da budem dijete
igrajući se sačuvanim trenucima
iz nekih zlatnih pretinaca izvađenih...
i zapjevati...


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.