JOŠ UVIJEK

21.04.2016.




Još uvijek mogu
kistom svoje duše
sivo platno
nadolazećih trenutnosti
obojati žutim,
i zagrliti ranu jesen života
koja se smiješi
iz prikrajka.

Dijete u meni
vječno je
kao i Stvoritelj
koji me drži
u kolijevci svoga Srca..

Ja slikam žuto,
ali i stvaram zvijezde
kada noć proguta zadnji tračak svjetla
i korak zastane..

Okna i prozore svoje
bojam plavo
ne bi li se sunce moglo sakriti
kada oblaci postanu preteški
i prijeteći
za njegov sjaj..

Moju ružu
magle miluju,
a ona je opet rascvjetana
iako kažu
da je vrijeme
da sklopi svoje latice
i preda se zemlji
i vremenu..

Moja brižnost
zagrlila je bezbrižnost
i smjenjuju se
kad se jedna umori.

Obje su moja djeca
i ja ih pratim
putem
kojeg nitko ne može proći
mojim koracima..

komentiraj (1) * ispiši * #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.