JEDNOM SI ME POVEO, ANĐELE
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
Jednom si me poveo, anđele, daleko, daleko, visoko, visoko..
Moja duša je na tren napustila svoje tijelo i letjevši sa tobom, pokazivao si mi stvaranje svijeta..
Ne sjećam se ničega više, samo beskrajne ljubavi, koja je bila toliko opijajuća, da se nisam željela vratiti dolje, tamo gdje se krila ne koriste previše.
Bio si nježan i beskrajno strpljiv, vratio si me, jer si znao kako još toliko toga trebam proći i učiniti.
U ovim teškim vremenima, kada su vibracije tame toliko guste, da gotovo više ne mogu prolaziti kroz njih, ako širom ne otvorim oči i poput mačke ne koračam u tami, u ovim bešćutnim vremenima, ja te opet prizivam, ne da me odvedeš, nego koračaš uz mene i podigneš me, ako se spotaknem, da me zagrliš, ako u trenutku posumnjam da će toplina ljudskosti zauvijek nestati na Zemlji.
Ovaj puta ne tražim, da me povedeš bespućima neba, plašim se, da bih se odvažila i poletjela, možda zauvijek sa tobom.
A život me još uvijek vuče za rukav i treba moju odvažnost, sada više nego ikada prije, jer u tom životu nisam samo ja, nego mnoštvo duša, koje tvoju ljubav, anđele, tek trebaju upoznati u potpunosti.
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (6) * ispiši * #
