SRCE U ŽBICAMA KOTAČA
Krenulo je sasvim sigurno,
vođeno sigurnom rukom
(Čijom??)
Srce kao srce
u grudima mu tijesno
u glavi neuklopivo
odvažilo se i krenulo
širokom cestom
ne zastajkujući
i ne osvrčući se
glasovi sve jači
ono dalje voli
i vozi se polako
ne vidjevši
da mu je satenski meki rub
zapeo u žbice..
Nije prvi puta
i kad ponovo dotakne tlo
koračat će,
podignuvši se
hramajući ispočetka,
a trčeći na kraju...
komentiraj (1) * ispiši * #
