Ka Svjetlu, dušo...
Ka Svjetlu,
ka Svjetlu, moja dušo,
makar ti tama htjela slomiti krila,
makar najosamljenija
u ovom svijetu suza bila...
Ka Svjetlu,
ka Svjetlu leti,
iako umorna ponekad zastaneš
bez daha za let
u trenutku ostaneš
od silnih neimara
koji ti mrežu
da te zaustave pletu,
svojom željom
da nestaneš
i zauvijek prestaneš
o nebu sanjati
ovako čađava od zemlje
kojom ponekad i koračaš
stisnuta tugama ljudi,
okovana brigama
zbog njihove ćudi,
koja
čas voli,
čas mrzi,
čas uzvisi,
čas ponizi...
Ka Svjetlu, dušo,
iako malena
kao krijesnica
na dlanu koji te čeka
bit ćeš Sunce
koje će ljubiti sunce..
Ka Svjetlu, dušo,
satkana od Svjetla
ne osvrći se za
šapatima sumnje...
Tamo te nježnost i zagrljaj
o kojem sanjaš čeka,
makar ti se činilo
da je to samo
ispričana bajka o zvijezdi
koja je nedostižna i daleka...
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
@Copyright Tanja Repinac - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (3) * ispiši * #
