MISTIQUE

20.11.2022.



slika: digital art


Teška mi ramena
od sumorja svijeta
i njihove boli
do neba gdje ono
bremenito zvijezdama
opčinjeno Mjesecom
ne stane u moje zjene.

Sve bih da zagrlim,
sve da oplačem
svaku kap samoće da podijelim,
a tek sam prašina
koju mrav strese sa sebe
prije, nego u mravinjak uđe.

Sve bih ja ovako beznadno
opijena svečanošću
ovog baršunastog
srebrnog trenutka tišine,
dok me mjesečina dodiruje
i ljubi mi lice.

Sve bih ja,
zaronila u duše onih
koji su ostali zakačeni
kao broš za moje srce
i u duše onih
koji su mi ožiljke ostavili
učeći me o ljubavi i praštanju,
dok oni sami neuki
vrludaju svijetom
tražeći oslonac.

Sve bih ja
na ovoj obali oceana
kojeg životom nazivaju
a u njega se
ne usude zaroniti.

Moj križ raširene su ruke
koje misle da drže nebo,
a zapravo drže
tek naziruću sliku sna...

komentiraj (2) * ispiši * #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.