ČETIRI X

06.02.2020.



slika: digital art


Neka me vatra sažeže
i sagori sve neizgorive uspomene
koje se opiru umiranju.

Neka me voda ponese
strujama do oceana,
odvede u dubine
i opere sve nataložene
slojeve pijeska spremne,
da u školjkama tisuću bisera
iz bola rode.

Neka me vjetar ponese
u visine nepregledne
do sunca
i rastopi mi krila
pa da me zemlja primi
bez ičega svoga,
osim ljubavi
kao sitnu sjemenku,
da čekam i izniknem
ne znajući
jesam li cvijet
ili čovjek.

pjesma je iz moje 1. zbirke poezije "LANTERNA MOJE DUŠE”

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

komentiraj (2) * ispiši * #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.