MOGU KAKO HOĆU
slika: digital artist
U tvrdom tlu vremena
napukla ljuska,
sjeme davno posađeno
i zaboravljeno
sada prve plodove rađa.
Mogu kako hoću,
raširiti njedra,
pustiti iz njih
uspavane ptice
i zvijezde i zarobljeno sunce,
koje nebo u svom magnovenju čeka.
Mogu kako hoću,
tamu sam ćutila u grobu,
dok sam čekala porod
svoje svjesnosti
i sanjala kako križ ne donosi
suze i krv,
ako ga svojim rukama
okitimo ružama,
jer on je mač
koji zemlju i nebo spaja,
a iz kamena će ga jednom
čista ruka izvaditi
za neka nova Elizejska polja
obasjana i začarana ljepotom svijeta
koji tek treba pronaći svoje mjesto,
iz svoje tamnice zarobljeni
poletjet će preporođeni.
Mogu kako hoću, sada,
kada mi je srce pustilo korijenje
i čvrsto se drži Izvora,
dok mu krošnja zelena
oblake miluje.
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”
“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=116101&stat=lgn&kuki=mk
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (4) * ispiši * #
